Nekada davno mi je jedna koleginica, nakon što sam ušla u prostoriju sva ozarena rekla “Kada ti uđeš sa sobom uneseš i 100 kg pozitivne energije!” Volim svoju pozitivu da prenesem i na druge, volim da je unesem na čas u tonama. Volim kada svoje raspoloženje prenesem na đake koji su ušli u učionicu neraspoloženi, tužni. Tada počinje moja misija – Kako izmamiti osmeh jednom đaku?
​Onda igramo pantomimu, što smešnije da bude, i na engleskom, naravno. Pevamo najveseliju pesmicu koju znamo. Deremo se iz sveg grla, zacrvenimo se toliko da moraju iz susednih učionica da uđu da nas pitaju šta nam je. Nije nam ništa. Srećni smo. A naš tužnić je osmelio skriveni osmeh koji je postajao sve širi i širi i zadržao se do samog kraja. A čas teče kao da se ništa nije desilo. Nastavili smo sa predviđenom nastavnom jedinicom, 45 minuta proleteše. Kad se sa mog telefona začula truba koja označava kraj časa čulo se “neeeeeee”… Vidimo se sledećeg časa dragi moji, znam da vam čas kratko traje ali moramo se rastati… Za danas… See you next time, class dismissed…
A pre nekoliko dana mi je učenica, onako, preko malog ekrana, online, na samom početku časa uputila sledeće reči: “Teacher, vi nikad niste neraspoloženi, uvek ste veseli i nasmejani i meni je lepo kad nas pozovete i ja znam da ćete biti srećni.” A ja kažem hvala ti draga devojčice što i posle toliko godina imaš poverenje u mene da čak i u ovim neizvesnim mesecima kada se gledamo preko ekrana, meni ukazuješ poverenje i klikneš na “accept call” dva puta nedeljno. Na pitanje “What’s new?” ja opet vidim i Megi i Lea, kažemo im Hello, pozdravimo najnoviju igračku, i novu knjigu; čujem dogodovštine i avanture (samo da vas obavestim, Megi je zec, Leo je pas). I opet uronimo u svet jezika rasterećeni i nasmejani. I opet truba prebrzo zatrubi. Class dismissed, everybody’s happy.
I zato na pitanje Kako napraviti dobru atmosferu za učenje jezika? mogu da odgovorim samo na jedan način: Srećan i raspoložen đak će naučiti, veseo đak će usvojiti znanje. I poželeće da se vrate u učionicu u kojoj se lepo osećaju. U učionicu koja iz njih izmami njihovu najengleskiju verziju, onu koje nisu ni svesni da postoji.
Da li bi ste vi nešto promenili?
​Marija Živković